Biti domaćin širom svijeta | Mail: info@bhteme.com



Zanimljivosti o Bosni i Hercegovini

Ponešto o dosezima bosanskohercegovačkih stvaralaca u oblasti filma, književnosti, likovne umjetnosti, tradicionalnoj muzici i odjeći.

Nobelova nagrada

Iako mala zemlja, Bosna i Hercegovina ima bogatu kulturu koja je imala veliki uticaj na ostale zemlje Balkana, a ponekad i na cijeli svijet. Ona se ispoljavala na raznim područjima ljudske djelatnosti, a uključivala je muziku, književnost, film, likovnu i primijenjenu umjetnost, te design i suvremene medije. Bosna iNobelovac Vladimir PrelogHercegovina je uz Mađarsku, jedina zemlja u regiji, koja je dala više od jednog dobitnika prestižne Nobelove nagrade: Ivo Andrić za književnost 1961. godine i Vladimir Prelog za hemiju 1975.

Takođe treba spomenuti da Bosna i Hercegovina ima i dva oskarovca i to: Danisa Tanovića (2001) i Dušana Vukotića (1961).

Prvi dobitnik Američke filmske akademije, nagrade “Oscar” rođen je u Bosni i Hercegovini 7. februara 1927. godine u Bileći. Dušan Vukotić (1927-1998.), redatelj, scenarist, crtač, animator, dobio je Oskara 1961. godine za kratki animirani film "Surogat" (Ersatz).

Režiser Danis Tanović

Nakon zatišja tokom ratnih i prvih poratnih godina, filmsko stvaralaštvo u Bosni i Hercegovini se pojačano budi i donosi fantastične rezultate. Kao što smo spomenuli filmski režiser Danis Tanović je 2001. godine dobio popularnog Oskara, prestižnu nagradu Američke filmske akademije za film "Ničija zemlja" u kategoriji najbolji strani film. Jasmila Žbanić, i njen film Grbavica je na Berlinskom Filmskom Festivalu 2006. Režiserka Jasmila Žbanićgodine dobio glavnu nagradu "Zlatni medvjed" kao najbolji film. Veliku popularnost imao je i film Pjera Žalice "Gori vatra", kao i njegov sljedeći projekt, film "Kod amidže Idriza". Slično je i sa filmom "Ljeto u Zlatnoj Dolini" Srđana Vuletića, koji na internacionalnim filmskim festivalima odnosi nekoliko nagrada. U kategoriji kratkog filma treba izdvojiti film "10 minuta" režisera Ahmeda Imamovića, koji je dobitnik nagrade " Najbolji kratki film Evrope" 2002. godine.

  • Udruženje filmskih radnika BiH / Fondacija za kinematografiju
  • Također poznati bosanskohercegovački filmski režiseri koji su ostavili dubok trag u našoj kinematografiji su: Hajrudin Šiba Krvavac, Mirza Idrizović, Ademir Kenovic, Dino Mustafić…..

    Bosanskohercegovačka pripovjedačka tradicija našla je svoj odraz i u književnosti. Naši pisci su često dosezali vrhove svjetske književnosti. U prvoj polovici 20. stoljeća izdvajaju se Alija Nametak, Rešad Kadić, Edhem Mulabdić, Aleksa Šantić, Musa Ćazim Ćatić, Antun Branko Šimić…

    Književnik Ivo Andrić

    Najslavniji bosanski autor 20. stoljeća je Ivo Andrić čiji je roman "Na Drini ćuprija" nagrađen Nobelovom nagradom za književnost 1961.godine. Uz njega, cijela generacija slavnih pisaca obilježila suvremenu bosansku književnost. Među njima se svakako ističu Mehmed Meša Selimović, Hasan Kikić, Isak Samokovlija, Književnik Meša SelimovićĆamil Sijarić, Derviš Sušić,Vitomir Lukić, Skender Kulenović, Branko Ćopić. Oni pripadaju uvjetno nazvanoj ratnoj i poratnoj književnosti, s obzirom obzirom na to da je u njihovim djelima često kao motiv bio prisutan 2. svjetski rat.

    Poslije njih slijedi "poslijeratna generacija", koje su značajni predstavnici Mehmedalija Mak Dizdar, Hamza Humo, Tvrtko Kulenović, Abdulah Sidran, Nedžad Ibrišimović, Nura Bazdulj-Hubijar, Irfan Horozovic, Književnik Aleksandar HemonDževad Karahasan,… I naši najmlađi predstavnici Aleksandar Hemon, Miljenko Jergović, Semezdin Mehmedinović…

    Bosanskohercegovačku umjetnost svojim djelima naročito su obilježili slikari: Umjetnik Gabrijel JurkićGabrijel Jurkić, Lazar Drljača, Voja Dimintrijević, Eckert Ivan, Hozić Arfan, Ibrahim Ljubović, Mersad Berber, Dževada Hozo, Afan Ramić, Ismar Mujezinović Zulfikar "Zuko" Džumhur , umjetnik Slobodan Braco Dirmitrijević i mnogi mnogi drugi.

    Bosna i Hercegovina šedesetih godina preuzima primat u Jugosovenskoj muzici posebno, njene pop/rock grupe i izvođaći postavili su nove, skoro nedostižne standarde. Vrlo znčajan uticaj na razvoj muzičke pop scene ima festival popularne muzike "Vas slager sezone", koji prerasta i postaje tradicionalna parada pop produkcije. S obzirom na znacaj i kvalitet naše muzičke scene moze se govoriti i o pop rok skoli, koja je dala znacajan doprinos pop kulturi BiH.

    Pjevač Davorin Popović

    Između ostalih vrijedno je pomenuti grupe Indexi, Bijelo dugme, Zabranjeno pušenje, Divlje jagode, Plavi orkestar, Crvenu jabuku, Letu štuke, Dubioza koletiv, Zoster, muzičare Davorina Popovića, Željka Bebeka, Dinu Dervišhalidovića Merlina, Harija Varešanovića, Gorana Bregovića, Zdravka Čolića, Mladena Vojičića Tifu, dr. Sašu Toperića izvođače narodne muzike Halida Bešlića, Harisa Džinovića,.....

    Nezahvalno je govoriti o imenima. Nadamo se da nam neće zamjeriti oni koje nismo spomenuli i to nikako ne umanjuje njihovu vrijednost, talenat i uspjehe. Na stranicama našeg portala oni će uvijek pronaći svoje mjesto.

  • Više o muzici Bosne i Hercegovine možete pročitati na ovom linku
  • Tradicionalana muzika:

    Sevdalinka

    Sevdalinka je prvenstveno gradska narodna pjesma Bošnjaka, mada je popularna širom Jugoistočne Evrope, posebno u Srbiji i Crnoj Gori, te Makedoniji.

    Interpretator narodne muzike Himzo Polovina

    Sevdalinka u čovjeku pobuduje najnježnija i najplemenitija osjecanja i duhovna stanja: radost, rahatluk, najuzvišenije trenutke ispunjenja samoostvarenjem, trenutke koji su nam u životu tako blizu, a cesto nedostižni.

    U brojnim slučajevima "sevdalinka" se jednostavno zove i "sevdah". Sama riječ sevdalinka potječe od arapske riječi "sawda" što znači "crna žuč", a u turskom jeziku, ovaj pojam se veže za melanholično raspoloženje, da bi u bosanskom jeziku pojam "sevdah" dobio značenje čežnje, ljubavnog žara, ljubavnih jada.

    Istraživanja sevdalinke sa književno-historijskog aspekta pokazuju da ta pjesma nastaje, živi, i mijenja se i bogati u bosanskim mahalama i caršijama, da je ona izraz tog nacina življenja, poimanja života i ljubavi. Njena žarišta su centri orijentalne materijalne i duhovne kulture u Bosni, prije svega Sarajevo, a onda i druge vece, pa i manje kasabe širom bosanskoga pašaluka."

    Izvođač na sazu

    Omer Pobrić, veliki poznavatelj savdalinke, daje sljedeću definiciju ovog muzičkog žanra: "Sevdalinka je bosanska, gradska ljubavna pjesma, pri čemu riječ "bosanska" geografski određuje autohtnost sevdalinke, riječ "gradska" urbanost, a riječ "ljubavna" sadržajnu tematiku."

    Autori sevdalinki su nepoznati, tj. sevdalinka je nastajala u narodu, te se generacijama prenosila i uobličavala, da bi do nas došla kao savršeno izbrušen i formiran oblik. Sevdalinka predstavlja jedinstven narodni muzički izraz u Bosni i Hercegovini, koji se može pohvaliti dugom i bogatom tradicijom.

  • Art kuća sevdaha - Sarajevo
  • Ilahije i Kaside

    Ilahija je muslimanska vjerska pjesma koja svojim sadržajem Ilahije i Kasideprvenstveno veliča moć Allaha i ljubav prema Njemu. Po stilu, ilahija je slična kasidi, drugačijem vidu islamske poezije.

    Često se ilahijama i kasidama dodaje muzika, čime se umjetnički obogaćuje i historijski takve su ilahije i kaside postajale sevdalinke, poput Došla voda od br'jega do br'jega. U zadnje vrijeme ilahijama se dodaje i pop muzika, dajući im suvremeni osjećaj.

    Kasida je muslimanska vjerska pjesma koja svojim sadržajem prvenstveno veliča i pokazuje ljubav prema Muhamedu a.s., te halifama i ashabima, opisuje nekakva važna ličnost ili događaj iz historije islama. Po stilu, kasida je slična ilahiji, drugačijem vidu islamske poezije.

    Često se ilahijama i kasidama dodaje muzika, čime se umjetnički obogaćuje i historijski takve su ilahije i kaside postajale sevdalinke.

    Hercegovačka Ganga

    Ganga, to je stara naša pjesma. Za taj način pjevanja vele da je u Hercegovinu došao prije trideset godina iz Dalmacije - Imotske krajine - preko Posušja i Bekije. Danas je već u opadanju, potiskuje je gradska pjesma. Pjevaju najmanje dva, tri, a rado i cijela skupina, momci za se, djevojke za se.

    Izvođač na sazu

    To je pjesma mladosti. Počinje glavni pjevačica, a nastave svi i završe. Ime nosi otuda što onaj koji počinje uz još jednog ili najviše dva vještija pjeva tekst i melodiju, a ostali ih prate u istom ritmu na slogove gan, gan, a ponekada i na gan, gen, gin, gon, gun, prema vokalima pjesme glavnog pjevača. Ima nekoliko tipova gange, drugačija je u Posušju nego li Drinovcima, a opet drugačija u Gorancima i Most. Gracu nego oko Ljubuškoga. Dok su ti njezini oblici s desnu stranu Neretve razvijeniji, dotle je s lijevu stranu ostala priprostija i nerazvijenija u tvorbi melodije kao i u pratnji. Čudan dojam čini svršetak toga pjeva skoro uvijek u disonanci (oko sekunde) nekad mekšoj, a nekada opet tvrđoj, prema samom opjevanju, - ako je pjesma nježnija, tugaljivija zna se pratnja udaljiti do terce, obično male, a opet se nekada sliju oba glasa na koncu do male sekunde, najrade u dvoglasu noćnih putnika, gdje dadu u jakoj dinamici oduška neodoljivoj snazi i nekom nesvjesnom čeznuću, pa kao da se ta disonanca gubi u tremolu udaljenog soliste.

    Tekstovni je oblik skoro uvijek kod gange dvostih. U ta dva stiha, najrađe dva deseterca, izrazi se opjevana misao. Nađe se i posve nepravilnog sklopa npr. deveterac i jedanaesterac, sedmerac i osmerac i sl. Ganga prati hercegovačku mladost svuda kod svečanosti, sijela, kolanja, poljskih radova, zajedničkom putovanju, kod stada ltd.

    Tradicionalna odjeća

    Narodna, tradicionalna glazba Bosne i Hercegovine , kao i nošnja pružaju dokaze o povezanosti naroda koji žive na ovom prostoru. Osim u strogo vjerskim kontekstima, svi drugi pojavni oblici ove glazbe (pjevanje, sviranje i ples) paralelno egzistiraju i imaju zajednička obilježja kod različitih naroda koji žive na jednom regionalno-geografskom području.

    Obzirom na svoja obilježja, narodne nošnje seoskog stanovništva dijele se na tri glavne grupe: dinarske nošnje (nošnje Zapadne Bosne i Hercegovine), srednjobosanske nošnje, uključujući i Istočnu Bosnu, i treći tip − posavske nošnje. Mnogobrojne varijante nošnji različitih etničkih skupina izražavale su se u manjim detaljima pojedinih odjevnih predmeta, u njihovoj boji ili načinu nošenja, ali su u osnovi zadržale osnovne karakteristike tipa kojem pripadaju.

    U ravničarskim dijelovima nošnja se izrađivala od lana i konoplje, a u dinarskim i bosanskim se tkala od vune, dok je muslimanska nošnja od navedenih materijala, ali i od svile. Sjeverni su krajevi u tonalitetu svjetliji, bogatiji bojom, poglavito crvenom, a južni su uglavnom crno-bijeli, kod muslimanskog pučanstva zeleni i plavi.

    Uz graničarsko-junačku kulturu, u gradskim se središtima javlja urbano-trgovačka kultura koja njeguje vrijednosti orijentirane blagodatima života. U toj kulturi zapaža se jak orijentalni utjecaj, kako u načinu odijevanja, tako i u glazbi i drugim oblicima umjetničkog stvaralaštva. AnterijaZa razliku od seoske, nošnja u gradovima je bila ujednačena na cijelom teritoriju BiH, a pojedine varijante između nacionalnih grupa u okviru gradskih nošnji nisu bitnije utjecale na njezin osnovni stil jer su više naglašavale pripadnost klasi, staležu ili esnafu, a u manjoj mjeri pripadnost naciji ili vjeri. Begovska nošnja je bila od svjetlocrvene, zelene ili plave čohe, ukrašena vezom od srme, dok su trgovci i zanatlije nosili odijelo od tamne čohe sa vezom od crnog gajtana. Pojasi su kod pravoslavnog stanovništva bili crveni, kod katoličkog ljubičasti, a kod muslimanskog šareni svileni "trabolose", ili "mukadem" pasovi. U bojama fesova se mogla naslutiti i nacionalna pripadnost. U ženskim nošnjama su crne satenske ili atlasne dimije bile zastupljene kod hrvatskih ili srpskih žena, dok su bošnjačke nosile dimije svijetlih pastelnih boja, a begovske žene nosile su dimije od skupocjene svile vezene zlatom (Pašalić, 2005).


    Grb srednjovjekovne bosanske države

    U nauci nema jedinstvenog mišljenja o postanku i značenju imena Bosna. Neki rimski izvori spominju u tom smislu „Bathinus flumen“ ili ilirski Bassinus, što bi opet značilo „tekuća voda“ (prof. dr.Mustafa Imamović, Historija Bošnjaka).