Biti domaćin širom svijeta | Mail: info@bhteme.com



Imotski - melem za oči, raj za one koji teže uživanju

Objavljeno, 28.04.2014.

Tko misli da Imotski nije turistička destinacija, neka zaviri u prvi turistički vodič po Dalmaciji kojeg je štampala Austro-Ugarska 1899. godine: Grad na gori s okolicom preporučeno je mjesto za izletnike i svakovrsni odmor, očiju i duše. Danas je još bolje: ako ćeš meditarnsku arhitekturu – ima, kupanje u jezeru i rijeci – ima, šetnje, penjanje, vozikanje u nedirnutoj prirodi – ima, umjetnička, sakralna i zavičajna baština – ima, delicije dalmatinskog zaleđa – ima, noćni život za mlade – ima. A najviše ima širokog srca kojim Imoćani počaste svoje goste.

Kraj Modrog jezera, jedog od čuda hrvatske prirode rođen je Josip Zen (75), naš vodič kroz imotsku priču, dugogodišnji član orkestra i sudionik mnogih kulturnih događanja u kamenome gradu, koji stanuje u neopisivo lijepom ambijentu stare bolnice iznad jezera. Kompleks u ograđenom perivoju na dvije razine krajem devetnaestog stoljeća u historicističkom stilu izgradio je dr. Josip Mladinov, Šoltanin koji je kao dugogodišnji liječnik zaljubljen u Imotski, ovdje uredio stomatološku ordinaciju, ambulantu opće prakse i rađaonu. - Ako me pitate što je tradicija koja se do danas sačuvala u gradu, to su šetnje, svaki put novim stazama. Ide se rubom Modrog jezera gore do eko-sela u Maršićima, pa na Medvidoviće, selo koje je umrlo, onda do Svete Kate u Rebićima. Ako ste dobrih nogu potegnite do Prološca i Lokvičića, tamo su Grbavčeva oka, dva jezerca na izvoru Vrljike odlična za kupanje. Po gradu se šeta od Vidilice do Domljanove kuće...

Svi imaju svoj vozni red i običaj - vodi nas Zen, i usput razgovaramo o prekrasnim kamenim kućama, pripadale su imotskoj gospodi, ponajprije talijanskim obiteljima čiji su preci dobili posjede u Imotskom polju nakon tjeranja Turaka 1717. godine, a njihovi potomci na starim fotografijama izgledaju poput bečkih građana; u frakovima i cilindrima, vozaju se automobilima, organiziraju gala-balove, kuće su im uređene poput palača. Živjeli su tu Colombani, čija je monumentalna kuća – palača pored đardina franjevačkog samostana.

- Ta su gospoda još bile obitelji Franchesci, Troccoli, kojima je prezime prevedeno kao 'Troguzina' pa su se nazivali Trokuli, Benzoni, koji još imaju uređen stan kao u XIX. stoljeću kad je zbog trgovine duhanom i poljoprivrede Imotski imao gospodarski uzlet. Obogatile su se i domaće obitelji poput Rakića, Vrčića, Vučemilovića, Jerkovića, Težulata, Ćosića, Dundića... Sudbina je imala druge planove i velika imanja su danas zapuštena a u kućama neki drugi gospodari i naslijednici – priča Zen, čiji je pradjed u Imotu stigao iz Tirola.

Vraćamo se prirodnim fenomenima: Modro jezero, vodeno oko u krškom lijevku duboko 150 metara sada je puno kupača, svakog dana dolaze i furešti, najčešće češki, poljski, ruski turisti s makarske rivijere koji se obavezno okupaju i ovdje. Kad presuši, na dnu se igra Vilinski nogomet, a oko vila se pletu i imotske legende. Na Vilinskom počivalu mitološke su ljepotice otimale momke koji bi ih vidjeli dok su se odmarale. A Crveno jezero, jedan od najfascinantnijih krških fenomena na svijetu, kojem ni do danas nije pronađeno dno, a mjerni su instrumenti doprli do 280 metara, priča narod, nastalo je na mjestu Gavanovih dvora. Na bogataševa vrata došao je sam Krist preobražen u siromaha, tražeći malo hrane. Gavanovica ga je odbijala, a onda mu vrhom papuče dobacila komadić kruha. Božji gnjev bio je strašan, dvori Gavanovi nestali su u katastrofi i nastalo je mirno mjesto na kojem su imotski mladići dokazivali vještinu bacanjem kamena u vodu.

- I balada o Hasanaginici, nesretnoj ženi imotskoga kadije u krajini se prepričavala s koljena na koljeno, dok je nije zapisao putopisac Alberto Fortis, a onda su se njome nadahnjivali Goethe i Puškin – priča naš vodič, koji među dva najznamenitija Imoćanina, u velikoj konkurenciji pametnih glava izabire fra Stipana Vrlića, rođenog 1677. u Svetigori, koji je pusti svijet spašavao u vrijeme Turaka, a u Imotskom i Omišu izgradio smaostane. I dodajemo Tina Ujevića, koji je čežnji i slutnji za malenim mjestima srca svoga, posvetio najljepše stihove hrvatske književnosti, a Zen domeće kako je Tinov najbolji imotski prijatelj bio Dinko Štambak, kojeg je književnost odvela u Pariz, i baš su znali sjediti na skalinama gdje je sada Ujevićev spomenik. Vinarstvo je jedna od prastarih djetnosti imotske krajine, a zlatnoj kujundžuši sjaj su povratili vinari nagrađeni na europskim natjecanjima, predvođeni Antom Grabovcem, jednim od osnivača ljetne manifestacije 'Cvit razgovora'. Na tu temu razgovaramo u čudesnom ambijentu stare Jagulove kuće blizu crkve sv. Frane; vinar Ivan Glavota (65), ovdje uređuje podrum za promociju, a nije mu ni teško – sjedimo pod kamenim svodovima visokim šest metara, duboko pod zemljom na temperaturi od petnestak stupnjeva dok vani gori nebo i zemlja. Glavota je nakon fakulteta agronomije dvadesetak godina radio u Njemačkoj u Institutu za naprijeđenje vinarstva i vinogradarstva, a nakon povratka u rodni kraj podigao svoje vinograde.

- Dođu mi ovdje Nijemci, Šveđani, Rusi, Norvežani, Česi, ima ih odasvud. I ne pričam ja njima o tehnologiji, što će im to, nego ih pokušavam uvesti u svijet vina kroz priču o Imotskom, o tradiciji, načinu života naših starih, o ovim podrumima... Ono što ima Imotski dao mu je Bog, a ono što bismo mogli nema na obali. Samo nismo još svjesni. E sad, da je neko našim starima reka da će ovde dolazit autobusi turista ne bi virovali, a tako je. Kad se konačno završi tunel kroz Biokovo, teo ih za dvadesetak minuta s mora – smije se Glavota. Teška srca izlazimo iz Jagulove podzemne vinske utvrde na ljetnu sparinu, kako bismo s direktorom Turističke zajednice Lukom Kolovratom probrali kakve manifestacije grad nudi posjetiteljima. Od Bakovih svečanosti - poklada najsličnijih venecijanskima, preko vinskog festivala Cvit razgovora, živog prikaza Muke Isusove u kojem tristotinjak glumaca amatera gleda desetak tisuća posjetitelja, Festivala mandolina Imotskih sila do međunarodnog turnira u bridgeu.

- E i ne zaboravite da je stadion NK Imotskog u Gospinu docu, svrstan među deset najneobičnijih nogometnih igrališta na svijetu – dodaje Luka. Došli smo upravo u vrijeme kad je cijeli grad plakatiran programom Dogana festa, festivala alternativnog stvaralaštva, kojeg organiziraju mladi okupljeni u Udrugu mladih Imotski. Da, i oni su imotska znamenitost, jer pedesetak cura i momaka upornim višegodišnjim organiziranjem festivala rock glazbe i demo bendova, izložbi, projekcija, igraonica, plesnih i glazbenih radionica, performansa doprinose da Imotski ostane urbana sredina. Baza im je autro-ugarski kompleks Dogana, velike kamene zgrade režije duhana ponajbolji su primjer industrijske arhitekture u Dalmaciji. Njihov alternativno-kulturni centar Yuma kojeg održavaju bez ičije pomoći mjesto je svakonoćne zabave za omladinu, ako beš žele izbjeći diskoteke i kafiće, a dolaze im i mladi prijatelji iz Francuske, Slovenije i drugih zemalja.

Ovo ljeto započinju koncertom Zostera, a završavaju TBF-om sredinom kolovoza. Imoćani i došljaci dan počinju pod lipama u središtu gdje je većina kafića, svidjeli su nam se 'Paško', 'Garden', 'Kolajna' i 'Piccolo', a kad se zaželite imotskih delicija valja se spustiti do Vrljike, gdje je već godinama hotel 'Zdilar' jedna od gastronomskih destinacija. Blizu je i 'Fabo', kojeg vodi Jurica Grbavac (43) i uz rijeku na travnjaku pod vrbama, jablanima i jasenima zamislio je sjajnu budućnost. Naime, preko mostića je njegov veliki vrtal u prepun sezonskog povrća i stabala voćki, a sve to završi u loncu i na stolu. Zna se da su stara imotska jela ribice gaovice na brujet, raci, rašćika, žabe i tripice, a za slatko imotska torta i rafioli, no Jurice dodeje i ovo:

- A di je janjeći dropčić, di je džigerica, di je mladi važol s pršutom, di je povisme i patka ispod sača, pivac, kokoš i pura... Moja je filozofija da sve bude odavde, iz ove zemlje izraslo. A ambijent je rajski: pedeset metara uz riku, kraj crkve Velike Gospe, najstarije u krajini, iskopine su odmarališta rimske vojske. Tu se gušta odavno - ponosan je Jurica koji će vas po vodu poslati na izvor iza kuće. Uredio je i zjog za balote, dječje igralište, ima namjeru iznajmljivati kajake. Uglavnom prava zdrava hedonija. I još toga ima Imotski, Grad na gori, no kad bi se sva napisalo bilo bi dosadno, a i ne bi imala smisla ona Tinova – tamo da putujem!

Piše: Damir Šarac / Slobodna Dalmacija



Korisni linkovi

Vremenska prognozaAccuWeather

Vremenska prognoza - stranica koja vam može pomoći u planiranje vaših aktivnosti.

Posjetite stranicu »

Kalkulatori

U nekoliko klikova možete dobiti opceniti uvid u svoje tjelesno stanje

Izračunajte idealnu težinu i usporedite je s ciljevima koje ste sami sebi zadali. Svi podaci se izračunavaju na osnovu vaših unešenih podataka.

Podaci su informativnog karaktera »